Kategorije seizmometra

Postoje prvenstveno tri vrste seizmografa koji se koriste u istraživanju potresa, od kojih svaki karakterizira određeno razdoblje-trajanje koje je potrebno da njihalo instrumenta završi jednu oscilaciju (ili jedan puni zamah-i-natrag)-koje odgovara amplitudi (brzini i intenzitetu) seizmičkih vibracija za mjerenje koje je dizajniran.

Kratko-razdoblje
Ovi instrumenti koji se općenito koriste za proučavanje primarnih (P) i sekundarnih (S) valova, mjere najbrže-seizmičke valove. To je zato što ti valovi putuju tako velikim brzinama da kratko{2}}seizmograf može dovršiti punu oscilaciju za manje od jedne sekunde; nadalje, pojačava snimljene seizmograme, omogućujući istraživačima da razaznaju preciznu putanju trenutnih pomaka kore.

Dugo-razdoblje
Klatlima u ovim instrumentima obično je potrebno otprilike 20 sekundi da dovrše jednu oscilaciju; oni se koriste za mjerenje sporijih kretanja kore koja slijede početne primarne i sekundarne seizmičke valove. Ova vrsta instrumenata obično se koristi unutar mreža za seizmičku detekciju.

Ultra-dugo-razdoblje ili širokopojasno
Seizmografi s najduljim periodima njihanja klasificirani su kao ultra-dugi-period ili širokopojasni instrumenti. Širokopojasni seizmografi postaju sve rašireniji u praksi, budući da obično daju sveobuhvatnije informacije o pomacima kore koji se događaju diljem svijeta.